IslamBosnia

Ikre...

14.08.2008.

ISRA I MI’RADŽ POSLANIKA, S.A.V.S

Nezim Halilović Muderris

Hutba: Džamija "Kralj Fahd"  (01. avgust 2008. godine)

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

ISRA I MI’RADŽ POSLANIKA, S.A.V.S. – hutba 2.

 Braćo i sestre u islamu. Danas 29. redžeba 1429.h, što odgovara 01. avgustu 2008. godine, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu "Isra i Mi'radž Poslanika, s.a.v.s.», sa osvrtom na ono šta je Muhammed, s.a.v.s., tom prilikom vidio, o čemu govore mnogi hadisi.  رَوَى الطَّبَرَانِى وَ الْبَزَّارُ أَنَّ النَّبِىَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَرَرْتُ عَلَى قَوْمٍ يَزْرَعُونَ وَ يَحْصُدُونَ فِى يَوْمٍ، كُلَّمَا حَصَدُوا عَادَ كَمَا كَانَ، فَقُلْتُ لِجِبْرِيلَ عَلَيْهِ السَّلاَمُ: "مَا هَذَا؟" قَالَ: "هَؤُلاَءِ الْمُجَاهِدُونَ فِى سَبِيلِ اللَّهِ. تُضَاعَفُ الْحَسَنَةُ إِلَى سَبْعِمِأَةِ ضِعْفٍ، وَ مَا أَنْفَقُوا مِنْ شَيْىءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ وَ هُوَ خَيْرُ الرَّازِقِينَ."Bilježe Et-Taberani i El-Bezzar da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prošao sam pored skupine ljudi koja je sijala i u istom danu žela. Kako bi požela, plodovi bi se vraćali u stanje u kakvom su i bili, pa sam rekao Džibrilu, a.s.: "Šta je ovo?" Rekao je: "To su mudžahidi (borci) na Allahovu putu. Njima se dobro djelo umnožava i do sedam stotina puta. Što su god od dobra učinili On će im nadoknaditi i On daje najbolju opskrbu.”عَنْ أَنَسٍ رَضِىَ اللَّهُ عَنْهُ، أَنَّ النَّبِىَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "لَمَّا عُرِجَ بِىَ مَرَرْتُ بِقَوْمٍ لَهُمْ أَظْفَارٌ مِنْ نُحَاسٍ يَخْمِشُونَ وُجُوهَهُمْ وَ صُدُورَهُمْ، فَقُلْتُ: "مَنْ هَؤُلاَءِ يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَؤُلاَءِ الَّذِينَ يَأْكُلُونَ لُحُومَ النَّاسِ وَ يَقَعُونَ فِى أَعْرَاضِهِمْ."Prenosi Enes, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada sam bio na Mi’radžu, prošao sam pored skupine koja je imala nokte od bakra, kojim su parali svoja lica i grudi, pa sam rekao: "Ko su ovi o Džibrilu?" Rekao je: "To su oni koji jedu ljudsko meso i kaljaju čast ljudi.""وَ مَرَرْتُ عَلَى قَوْمٍ تُرْضَخُ رُؤُوسُهُمْ بِالصَّخْرِ، كُلَّمَا رَضِخَتْ عَادَتْ كَمَا كَانَتْ وَ لاَ يُفْتَرُ عَنْهُمْ مِنْ ذَلِكَ شَيْىءٌ، فَقُلْتُ: "مَا هَذَا يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَؤُلاَءِ الَّذِينَ تَتَثَاقَلُ رُؤُوسُهُمْ عَنِ الصَّلاَةِ الْمَكْتُوبَةِ.""I prošao sam pored skupine čije glave su razbijane kamenjem, pa kada bi njihove glave bile potpuno smrskane, one bi se vraćale potpuno u isti oblik u kojem su i bile, pa sam rekao: "Ko su ovi o Džibrilu?" Rekao je: "To su oni čije glave oklijevaju u obavljanju propisanih namaza.""ثُمَّ مَرَرْتُ عَلَى قَوْمٍ عَلَى أَقْبَالِهِمْ رُقَاعٌ، وَ عَلَى أَدْبَارِهِمْ رُقَاعٌ يَسْرَحُونَ كَمَا تَسْرَحُ الأَنْعَامُ، يَأْكُلُونَ الضَّرِيعَ وَ الزَّقُّومَ وَ رَضِفَ جَهَنَّمَ، فَقُلْتُ: "مَنْ هَؤُلاَءِ؟" قَالَ: "هَؤُلاَءِ الَّذِينَ لاَ يُؤَدُّنَ زَكَاةَ أَمْوَالِهِمْ، وَ مَا ظَلَمَهُمُ اللَّهُ وَ مَا رَبُّكَ بِظّلاَّمٍ لِلْعَبِيدِ.""Zatim sam prošao pored skupine koja je  ispred sebe i iza sebe imala teške rane i rikali su kao što riče stoka, jedući žabokrečinu, zekkum (džehennemsko trnje) i usijano kamenje, pa sam rekao: "Ko su ovi?" Odgovorio je: "To su oni koji ne čiste svoj imetak izdvajajući zekat, a tvoj Gospodar njima ne čini nasilje i tvoj Gospodar nije nasilan prema svojim robovima.""وَ مَرَرْتُ عَلَى قَوْمٍ بَيْنَ أَيْدِيهِمْ لَحْمٌ نَضِيجٌ فِى قِدْرٍ، وَ لَحْمٌ نَيِّىءٌ خَبِيثٌ، فَجَعَلُوا يَاْكُلُونَ مِنَ النَّيِّىءِ الْخَبِيثِ وَ يَدَعُونَ النَّضِيجَ، فَقُلْتُ: "مَا هَؤُلاَءِ يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَذَا الرَّجُلُ مِنْ أُمَّتِكَ تَكُونُ عِنْدَهُ الْمَرْأَةُ الْحَلاَلُ الطَّيِّبُ فَيَأْتِى إِمْرَأَةً خَبِيثَةً فَيَبِيتُ عِنْدَهَا حَتَّى يُصْبِحُ، وَ الْمَرْأَةُ تَقُومُ مِنْ عِنْدِ زَوْجِهَا حَلاَلاً طَيِّبًا فَتَأْتِى رَجُلاً خَبِيثًا فَتَبِيتُ عِنْدَهُ حَتَّى تُصْبِحُ.""I prošao sam pored skupine koja je imala pred sobom svježe meso u jednoj posudi, dok je u drugoj bilo pokvareno meso. Oni su jeli pokavreno ostavljajući svježe, pa sam rekao: "Ko su ovi o Džibrilu?" Reče:"Ovo je čovjek od tvoga ummeta koji ima svoju halal dobru  ženu, pa ode kod razvratne žene i kod nje bude sve do zore i žena koja ima halal dobrog čovjeka, pa ode kod razvratnog čovjeka i bude kod njega sve dok ne svane.""وَ مَرَرْتُ عَلَى رَجُلٍ قَدْ جَمَعَ حَزْمَةَ حَطَبٍ عَظِيمَةٍ لاَ يَسْتَطِيعُ حَمْلَهَا وَ هُوَ يَزِيدُ عَلَيْهَا، فَقُلْتُ: "مَا هَذَا يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَذَا الرَّجُلُ مِنْ أُمَّتِكَ تَكُونُ عَلَيْهِ أَمَانَاتُ النَّاسِ لاَ يَقْدِرُ عَلَى أَدَائِهَا وَ هُوَ يُرِيدُ أَنْ يَحْمِلَ عَلَيْهَا.""I prošao sam pored čovjeka koji je sakupio veliko breme drva, koje ne može ponijeti, a on na to još dodaje, pa sam kazao: "Ko je ovo o Džibrilu?" Odgovori: "Ovo je pojedinac iz tvoga ummeta, koji na svojim plećima ima obaveze spram ljudi, koje ne može ispuniti, a on želi na to još dodati obaveza."  "وَ مَرَرْتُ عَلَى قَوْمٍ تُقْرَضُ أَلْسِنَتُهُمْ وَ شِفَافُهُمْ بِمَقَارِيضَ مِنْ حَدِيدٍ كُلَّمَا قَرَضَتْ عَادَتْ كَمَا كَانَتْ لاَ يُفْتَرُ عَنْهُمْ مِنْ ذَلِكَ شَيْىءٌ، فَقُلْتُ: "مَا هّذَا يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَؤُلاَءِ خُطَبَاءُ الْفِتْنَةِ.""I prošao sam pored skupine čiji jezici i usne su čupani sa kliještima od gvožđa, kada god bi bile iščupane, vraćale bi se u oblik u kojem su i bile, pa sam rekao: "Šta je ovo o Džibrilu?" Odgovori: "To su oni koji prizivaju fitnet (razvrat)." "وَ مَرَرْتُ عَلَى جَحْرٍ صَغِيرٍ يَخْرُجُ مِنْهُ ثَوْرٌ عَظِيمٌ فَجَعَلَ الثَّوْرُ يُرِيدُ أَنْ يَرْجِعَ مِنْ حَيْثُ خَرَجَ فَلاَ يَسْتَطِيعُ، فَقُلْتُ: "مَا هَذَا يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَذَا الرَّجُلُ يَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ الْعَظِيمَةِ يَنْدَمُ عَلَيْهَا فَلاَ يَسْتَطِيعُ أَنْ يَرُدَّهَا." "I prošao sam pored male pećine iz koje je izlazio veliki bik, koji je pokušavao da se vrati odakle je došao, a to nije mogao, pa sam kazao: "Šta je ovo o Džibrilu?" Rekao je: "Ovo je čovjek koji izgovori krupnu riječ za koju se pokaje, ali je ne može nikako vratiti.""وَ مَرَرْتُ عَلَى وَادٍ تُوجَدُ فِيهِ رِيحٌ طَيِّبَةٌ بَارِدَةٌ وَ رِيحٌ مِسْكٍ وَ سَمِعْتُ صَوْتًا، فَقُلْتُ: "مَا هَذَا يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَذَا صَوْتُ الْجَنَّةِ، تَقُولُ: "رَبِّى آتِنِى بِمَا وَعَدْتَنِى فَقَدْ كَثُرَتْ غُرَفِى وَ إِسْتَبْرَقِى وَ حَرِيرِى وَ سُنْدُسِى وَ عَبْقَرِيِّى وَ لُؤْلُؤىِ وَ مَرْجَانِى وَ فِضَّتِى وَ ذَهَبِى وَ أَكْوَابِى وَ صِحَافِى وَ آبَارِيقِى وَ مَرَاكِبِى وَ عَسَلِى وَ مَائِى وَ لَبَنِى وَ خَمْرِى، فَآتِنِى بِمَا وَعَدْتَنِى!" قَالَ: "لَكَ كُلُّ مُسْلِمٍ وَ مُسْلِمَةٍ وَ مُؤْمِنٍ وَ مُؤْمِنَةٍ وَ مَنْ آمَنَ بِى وَ بِرُسُلِى وَ عَمِلَ صَالِحًا وَ لَمْ يُشْرِكْ بِى شَيْئًا وَ لَمْ يَتَّخِذْ مِنْ دُونِ اللَّهِ أَنْدَادًا.""I prošao sam pored doline iz koje je dopirao lijep i svjež vjetar i misk, i čuo sam glas, pa sam kazao: "Šta je ovo o Džibrilu?" Reče: "Ovo je glas dženneta, koji govori: "Moj Gospodaru, daj mi ono što si mi obećao, jer kod mene ima mnogo soba, brokata, svile, svilenih brokata, savršenih ljepota, bisera, merdžana, srebra, zlata, pehara, dubokih zdjela, ibrika, postelja, meda, vode, mlijeka, slatkih pića, pa mi daj ono što si Obećao!" Odgovara (On): "Tebi će pripasti svaki musliman i muslimanka, mu’min i mu’minka, onaj ko uzvjeruje u Mene i Moje poslanike, ko bude činio dobro i ne bude Mi činio širk i ne bude mi smatrao druge ravnim.""ثُمَّ مَرَرْتُ عَلَى وَادٍ وَ سَمِعْتُ صَوْتًا مُنْكَرًا وَ رِيحًا مُنْتِنَةً، فَقُلْتُ: "مَا هّذَا يَا جِبْرِيلُ؟" قَالَ: "هَذَا صَوْتُ جَهَنَّمَ، يَقُولُ: "رَبِّ آتِنِى بِمَا وَعَدْتَنِى فَقَدْ كَثُرَتْ سَلاَسِلِى وَ أَغْلاَلِى وَ سَعِيرِى وَ جَحِيمِى وَ ضَرِيعِى وَ غَسَّاقِى وَ عَذَابِى وَ قَدْ بَعُدَ قَعْرِى، وَ اشْتَدَّ حَرِّى فَآتِنِى بِمَا وَعَدْتَنِى!" قَالَ: "لَكَ كُلُّ مُشْرِكٍ وَ مُشْرِكَةٍ وَ كَافِرٍ وَ كَافِرَةٍ وَ كُلِّ جَبَّارٍ لاَ يُؤْمِنُ بِيَوْمِ الْحِسَابِ!" "Zatim sam prošao pored doline iz koje sam čuo ružan glas i zaudarao je smrad, pa sam rekao: "Šta je ovo o Džibrilu?" Reče: "Ovo je glas džehennema, koji govori: "Gospodaru, daj mi ono što si mi obećao, jer kod mene ima mnogo lanaca, okova, rasplamsane vatre, žestoke vatre, žabokrečine, sukrvice, kazne, produbilo se moje dno i pojačala se moja vrelina, pa mi daj one koje si mi obećao!” Reče: “Za tebe je svaki mušrik i mušrikinja, kafir i kafirka i svaki  nasilnik koji ne vjeruje u Dan polaganja računa." Braćo i sestre! Iz događaja Isra'a i Mi'radža i onoga šta je Muhammed, s.a.v.s., tom prilikom vidio izvucimo pouke i čvrsto se prihvatimo Allahovog, dž.š., užeta! Budimo od onih koji prednjače u dobru, koji se međusobno vole, uvažavaju i pomažu i koji se nadaju Allahovoj, dž.š., milosti i džennetima čija prostranstva su kao nebesa i Zemlja!!!Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se samo Tebe boje i samo Tebi na sedždu padaju, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima! Sarajevo: 29. redžeb 1429.h.                                                 Hutba: Džamija "Kralj Fahd"    
08.05.2008.

Briga o jetimu

ImageIslamski Šeriat došao je s potpunim sistemom koji vodi brigu o svakom pojedincu i svim kategorijama u društvu, garantirajući svakom od njih njegovo pravo. Tu je i briga islama o pravu jetima koji je ostao bez oca, jer to malehno dijete uskraćeno je za očinsku ljubav, bez mogućnosti ostvarenja svojih prava i ono nema pomagača i zaštitnika osim Allaha Uzvišenog. Islam je došao s obećanjem velike nagrade onome ko se brine o jetimu, čini mu dobro i pazi na njegov odgoj.

Rekao je Resul, s.a.v.s.: „Onaj ko se brine o jetimu, bio od njegovih ili od drugih, ja i on bićemo u Dženntu kao ovo dvoje.“ Pa je pokazao prenosilac hadisa Malik na kažiprst i srednji prst. (Muslim)

U mnogim ajetima Allahove Knjige došlo je i upozorenje na uznemiravanje i ezijećenje jetima.

Rekao je Uzvišeni: „Zato siroče ne ucvili.“ (Ed-Duha, 9)

„Znaš li ti onoga koji Onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče.“ (El-Ma'un, 1-2)

tj. onaj ko uznemirava jetima, čini mu nepravdu, otima mu pravo, ne hrani ga, niti mu dobročinstvo čini.

Rekao je Uzvišeni: „Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u vatru  dovesti i oni će u ognju gorjeti.“ (En-Nisa, 10)

Bez sumnje, briga članova društva o jetimima ima velikog udjela u izgradnji postojane i čvrste zajednice koja počiva na temeljima ljubavi i samilosti. S druge strane zapostavljenje jetima dovodi do neizbježnog nereda, jer ako jetim nema skrbnika koji se o njemu brine, on skončava izgubljen na putu zablude, jer je lahak plijen pozivačima u zlo. Otuda je islam posvetio veliku pažnju brizi o jetimima.
22.04.2008.

KRITIČKI OSVRT NA "TRADICIJU" UČENJA MEVLUDA

Sample ImageŠta znači ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku a.s., i koji su njeni znaci???Ljubav prema Poslaniku s.a.w.s. je dio imana - vjere, a mržnja prema njemu je kufr - nevjerstvo i nifak - licemjerstvo. Iman (vjerovanje) jednog roba se neće upotpuniti sve dok ne bude volio Poslanika s.a.w.s. više od svoga imetka, svoga djeteta, pa čak i samoga sebe - kao što je to rekao Poslanik s.a.w.s. Omeru r.a.


Ljubav prema Poslaniku s.a.w.s. je dio imana - vjere, a mržnja prema njemu je kufr - nevjerstvo i nifak - licemjerstvo. Iman (vjerovanje) jednog roba se neće upotpuniti sve dok ne bude volio Poslanika s.a.w.s. više od svoga imetka, svoga djeteta, pa čak i samoga sebe - kao što je to rekao Poslanik s.a.w.s. Omeru r.a.. Allah dž.š. je objasnio kakvoću ove ljubavi, i uputio nas na njene znake slijedećim ajetom: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i samilostan je." (Alu Imran: 31)

 

Razlog objave (sebebul-nuzul) ovog ajeta navodi imam Ibnul-Džerir el-Taberi rhm., u svome tefsiru gdje kaže: "Ovaj ajet je objavljen onda kada je jedno pleme za vrijeme Poslanika s.a.w.s. reklo: "Mi volimo našeg Gospodara" - pa je Allah naredio Svome Poslaniku s.a.w.s. da im kaže: Ako ste iskreni u onome što govorite, mene slijedite, jer je to znak iskrenosti vašeg govora." (Tefsirul-Taberi, 6/322)

 

Kaže šejh Abdurrahman el-Sa’di rhm. u svome tefsiru, na str. 105: "Ovaj ajet je vaga pomoću koje se istinski odvaja između onoga ko iskreno voli Allaha i onoga koji tu ljubav drži samo na jeziku!’’

 

Slijeđenje Poslanika s.a.w.s. je znak

čovječije ljubavi prema Allahu dž.š.!!!

 

Allah dž.š. je, slijeđenje Poslanika s.a.w.s. i sve ono u šta on poziva, učinio putem k Njegovoj ljubavi i zadovoljstvu, te se ne može steći naklonjenost Njegove ljubavi, zadovoljstva i nagrade osim vjerujući, prihvatajući i primjenjujući sve ono sa čime je došao Poslanik s.a.w.s., od Kur’ana ili Sunneta; izvršavanjem njihovih naredbi, i ostavljajući i kloneći se onoga što su oni zabranili. Suština ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. leži u ovome!!!

 

Ono što čudi je iskazivanje ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s. (od strane dobrog djela ljudi, da Allah uputi nas i njih), putem slavlja ili veselja, raznoraznim ilahijama, zikrovima, muzikom i sl., u kojima u najmanju ruku ako nema širka i harama, onda ima pretjeranosti koja nikako nije u skladu sa islamskim propisima!

 

Čak su neki pretjerali dotle da su izjavili za one koji ih ne podržavaju u tome, da takvi ne vole Poslanika s.a.w.s. - što je jasna potvora, sramotna nepravda i čista obmana. Preokrenuli su se standardi, izigravajući se sa Sunnetom Poslanika s.a.w.s., čineći nepravdu prema svojoj braći u vjeri jer su učinili jednu novotariju sunnetom, loše su učinili dobrim, a laž se želi prikazati istinom!!!

          

Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna,

i neka druga novotarija koja je loša i pokuđena???

 

Znaj dragi brate da se novotarija u terminološkom značenju dijeli na tri vrste:

 

Novotarija u jezičkom smislu (bid’a-lugavijja): To je svaka stvar koja je nova, koja je iznađena ili pronađena, a prije nije postojala i nije bila prisutna, poput sahata, auta, kompjutera i sl.; ovakve stvari su pohvalne, a nekada možda i obavezne.

 

Novotarija u pravom smislu riječi (bid’a-hakikijja): To je svaka novo uvedena stvar pripisana vjeri, koja nema svoje osnove u njoj, a kojom se inače čovjek želi približiti Allahu dž.š., i Njemu umiliti. Ova vrsta novotarija se tiče striktno oblasti ibadeta-obredoslovlja.

 

Suvišna novotarija (bid’a-idafijja): To je stvar ili pojava koja je u osnovi utemeljena, ali se radi i obavlja na način koji nije utemeljen, koji je pogrešan i koji nije u skladu sa šeriatom, poput zikra učestalim ponavljanjem riječi "Allah, Allah, Allah" ili "Hu, Hu" i sl.

 

Nas ovdje posebno interesuje druga vrsta,

i to da li ta vrsta novotarija može biti lijepa ili ružna?

 

Ono na što ukazuju kur’ansko-sunnetski dokazi je to da je ova vrsta novotarija pokuđena a nekada i zabranjena, i da Allah neće primiti ni jedno djelo ibadeta (dove, zikra ili namaza ...), koje nema svoga utemeljenja u Njegovom šeriatu, te svoga precizno naznačena obavljanja, načina izvođenja, mjesta ili broja, a jedni od dokaza ovome što smo rekli su slijedeći:

 

Hadis Aiše r.a. koja kaže: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru), što nije od nje - to mu se odbija." (mutefekun alejhi)

 

Hadis el-Irbada b. Sarije r.a.: "Držite se moga sunneta, i sunneta mojih čestitih halifa, i čvrsto ih se pridržavajte, i klonite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda." (Tirmizi, hasen-sahih)

 

(Riječ - svaka novotarija je zabluda - je opšteg karaktera, i tiče se svake novotarije, bila ona mala ili velika, ili se ticala jezika, udova ili ubjeđenja.)

 

Hadis Džabira r.a.: "I zaista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda a.s., a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda." (Muslim)

 

Riječi Allaha Uzvišenog: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (Maida:3) Islamska vjera je usavršena i potpuna, pa da li nakon potpunosti i savršenosti ima išta osim manjkavosti i propasti???

 

Imam Malik rhm. je rekao: "Što nije bilo u ono vrijeme (za vrijeme Muhammeda s.a.w.s.) vjerom - ni danas to ne može  biti vjera." I rekao je: "Ko kaže da vjera nije upotpunjena iznio je potvoru na Muhammeda s.a.w.s. da je iznevjerio svoju poslanicu." (I’itisam,1/61, imam Šatibi)

 

KO JE PRVI IZMISLIO, I U PRAKSU

UVEO UČENJE MEVLUDA???

 

Ono što navode knjige povijesti Islama je to da su prvi proturili i u opticaj pustili učenje mevluda, i obilježavanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana - šije Fatimije-Batinije, koji su džamije i mesdžide ‚nafilovali’ raznoraznim vrstama novotarija i bid’ata. (el-Hutat el-Makrizijje, str.432)

 

Mufti dijaril-masrijjeh, šejh Muhammed Behit el-Meti’ai rhm., u svome djelu „Ahsenul-kelami fima jete’alleku bil-sunneti vel-bid’ati minel-ahkami“, na str.57., odgovarajući na postavljeno pitanje o stavu Islama prema obilježavanju dana rođenja Poslanika s.a.w.s. „Mevlida“, kaže: ’’Prvi koji su izmislili i uveli u praksu obilježavanje rođendana Poslanikovog s.a.w.s., i učenje mevluda su Fatimijske (šiitske) halife, a prvi od njih el-Muizz Lidinillahi. Zaputio se iz Magriba (Maroko, Alžir, Tunis) u Misr (Egipat), u mjesecu Ševalu 361.g.h., a u Kairo je ušao u mjesecu Ramazanu, kada su izmislili šest mevluda: Mevlud za Poslanika s.a.w.s., te mevlud za Aliju r.a., mevlud za Fatimu el-Zehra’, mevlud za Hasana, mevlud za Husejna, i mevlud za trenutnog halifu, koji su se praktikovali sve do dolaska el-Efdala ibnu Emiril-Džujuši ... da bi se opet za vrijeme el-Amira Biahkamillahi oživjela prethodno ustaljena praksa učenja šest mevluda, koju je svijet već počeo zaboravljati ...

 

IMA LI UČENJE MEVLUDA POTPORE

U KUR’ANU ILI SUNNETU???

 

Kaže imam Tadžuddin Amr b. Ali el-Lahmi el-Fakihani (654-734.h.) rhm. (pravnik malikijskog mezheba, i pisac poznatog djela „Šerhul-fakihani aler-risale“), u svojoj knjizi „El-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid“, izjavljuje slijedeće: "Nije mi poznato da učenje Mewluda ima ikakve osnove u Kur’anu ili Sunnetu Allahova Poslanika s.a.w.s., niti se išta o njemu prenosi od vodeće uleme ovoga ummeta (Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda) da su to praktikovali ili slavili; uleme koja nam je uzor i primjer u vjeri, a koji su se inače i sami povodili za ispravnim prijašnjim generacijama (Ashabima i Tabi’inima); to je novotarija koju su uveli besposličari, i oni koji su u tome našli sebi koru hljeba“.

 

Ako bismo zastali na trenutak, i učenje Mevluda sagledali kroz Ahkam Teklifijje (Vadžib, Mendub, Mubah, Mekruh ili Haram) zaključili bismo slijedeće:

 

1. Vadžib (obaveznost). Na osnovu konsenzusa (idžma’a), sve islamske uleme učenje mevluda i proslavljanje Poslanikovog s.a.w.s. rođendana nije obavezno (nije ni farz ni vadžib).

 

2. Mendub (preporučeno). Na osnovu konsenzusa islamske uleme učenje mevluda, te proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana nije mendub, jer je mendub ono što traži Šeri’at od obveznika, ali za čije neizvršenje ne slijedi kazna niti ukor, a što se učenja Mevluda tiče nigdje ne nalazimo da to Šeriat od obveznika u osnovi traži ili preporučuje, ajetom ili hadisom, niti je to iko od Ashaba radio, a dobro znamo da su oni najviše voljeli Poslanika s.a.w.s., niti je to iko od Tabi’ina radio, niti iko od priznate i poznate uleme Ehli-Sunneta!!!

 

3. Mubah (dozvoljeno). Učenje Mevluda i obilježavanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana se ne može smatrati ni mubahom (dozvoljenim), jer uvođenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno na osnovu konsenzusa svih muslimana svih stoljeća, s toga nam ne preostaje ništa drugo do Mekruh ili Haram!

 

4. Mekruh (pokuđeno djelo). Ako čovjek bude organizovao učenje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. rođendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, gdje će se slavlje zadržati na ugodnom ručku i primjernom gošćenju zvanica, bez ikakvih drugih prijestupa, onda je u takvom slučaju učenje mevluda i proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. rođendana - mekruh i pokuđeno djelo, zato što to nije radio nijedan od imama za kojima se u vjeri povodimo, koji su bili fakihi ili muhaddisi, svjetiljke svih vremena i prostora, i zato što se radi djelo koje se pripisuje vjeri, a za koje nema dokaza u vjeri!!!

 

5. Haram (strogo zabranjeno djelo). Ako čovjek bude organizovao učenje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. rođendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, ali se slavlje ne zadrži na prigodnom ručku, već se svemu tome pridodaju raznorazni šeriatski prijestupi poput: stihova u mevludima koji nose izvjesnu dozu širka u sebi, mješanja žena i muškaraca na tim svečanostima, hranjenje sitih stomaka koji imaju zalihe hrane kod svojih kuća, eventualna muzika, a ponegdje se učenje mevluda proprati uz izazovne glasove mladih i njedrih djevojaka, golobradih dječaka (dok se često u džamijama, među zvanicama, mogu naći žene pod hajzom, džunub osobe, kao i izvjestan broj ljudi pod dejstvom alkohola)!!!

 

Dvojica se neće razići oko zabrane ovakve vrste mevluda, niti će to smatrati dobrim djelom iko od uglednika. To će biti lijepo samo onima čija su srca bolesna, i onima koji nisu u mogućnosti od grijeha se odvojiti. Da stvar bude još gora sve to oni smatraju ibadetom, i ne vide te postupke zabranjenim, i stvarima koje treba spriječiti! (el-Havi, Sujuti)

 

Na drugom mjestu u knjizi „El-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid“ se navodi: „Mjesec u kojem se rodio Poslanik s.a.w.s. je mjesec u kojem je i umro, s toga slavlje povodom njegova rođenja nije preče od žalosti za njegovom smrću!!!“

 

Omer r.a. je uzeo Hidžru Poslanika s.a.w.s. kao dan od kojeg će se računati islamska godina, a nije uzeo dan Poslanikova s.a.w.s. rođenja, kako su to uradili hrišćani sa rođenjem Isa a.s., i to samo iz ljubavi prema Isau a.s., ali Omer r.a. se nije htio povesti za hrišćanima, kako su se u tome za hrišćanima povele šije Fatimijje!!! (Mevsu’at Ehli-Sunneh, 1/355)

 

U svome djelu "Iktidaus-siratil-mustekim", Ibnu Tejmijje rhm. navodi i kaže: "Slavljenje Poslanikova rođenja niko od selefa (prijašnjih generacija) nije praktikovao, koji su inače bili preči od nas da to praktikuju, a niti bi bilo razloga da im se to zabrani ako bi ga praktikovali...", zatim dodaje: "... i da je to u osnovi korisno i dobro djelo, ili da je veća korist od učenja mevluda nego li šteta, pa prijašnje generacije su bile bliže Poslaniku od nas, više su ga voljeli i poštovali nego mi, i vodili su računa o dobru i hajirli potezima više od nas"!!!

 

Kaže šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.: "Okupljanje radi proslave rođenja Poslanika s.a.w.s., posebno ako je na tom slavlju prisutna muzika, ples i sl., te smatranje svega toga ibadetom - niko od islamske uleme ne sumnja da je to zabranjeno djelo na koje treba svijet upozoravati i sprječavati od toga, i to ne vidi dobrim djelom niko do neznalica ili slab vjernik."

 

Imam el-Zurkani rhm. spominje u svome šerhu na djelo „el-Mevahib el-Ledunnijje“ (1/140) slijedeće:Osnova obilježavanja i proslavljanja dana Mevlida je bid’at (novotarija), gdje se ništa u vezi toga ne prenosi od Selefus-saliha, tri prve generacije Islama!!!“

 

Prenosi Muhammed el-Salihi el-Šami rhm., učenik imama Sujutija rhm., fetvu od imama Sehavija rhm., u kojoj se kaže slijedeće: „Obilježavanje dana Mevlida, rođendana Poslanika s.a.w.s., se nije zabilježilo kod selefus-saliha, prve tri odabrane generacije Islama, već je to izmišljeno kasnije!!!“ (Subulul-huda vel-rešad fi sireti hajril-’ibad, 1/439)

 

“Treba istaknuti i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su više fantazija nego li historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naročito ističe Ali el-Kari u svome djelu “el-Mevridur-revijj fi mevlidin-nebevijj”. Pošto je historijski ustanovljeno da mevluda nije za vrijeme Alejhisselama, niti cijela tri stoljeća iza njega, ni bilo, to je razumljivo da nema ni jednog hadisa koji govori o koristi proslave - odnosno učenja Mevluda.

 

Dr. Bašagić koji nije bio stručno obrazovan u hadisu i vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, riječi četverice prvih halifa, imama Šafi'ije, Šejh Serijj (pogrešno je, Sirri) es-Sekatije o koristi Mevluda.

 

Čovjek, iole upućen u hadis i tradiciju uopće, ne može ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka. Safvet-beg Bašagic je to prenio iz Nevevijina komentara na Berzendžin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski učenjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se laćao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan. (Izabrana djela Mehmeda Handžića, knjiga I, Teme iz književne historije, str. 529-537, izdavačka kuća Ogledalo, Sarajevo)

 

Na kraju, pored svih ovih jasnih dokaza i govora uleme, vidimo da je mevlud novotarija i stvar koja je kasnije uvedena u vjeri, i nikako nije utemeljena u Islamu, bez obzira na kakav se to način radilo ili izvodilo. Oni koji to rade smatramo da to rade iz ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s., međutim neminovno je to da ljubav prema njemu mora biti u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.w.s., i dobrih generacija poslije njega!

 

Kada se muslimani raziđu po nekom pitanju moraju se vratiti Kur’anu, Sunnetu i onome na čemu su bile prijašnje generacije, a nikako govoru ovoga ili onoga šejha ili alima, u slučaju da se taj njihov stav kosi sa Šerijatom, i njegovim razumijevanjem od strane Ashaba, Tabi’ina i Tebe’i Tabi’ina!

 

Vjera se temelji na vahju i objavi, a da se temelji na logici onda bi bilo preče potirati donji dio mestvi, nego li gornji dio, kao što je to rekao Alija r.a.. Smatrajući da je nešto lijepo ili ružno racionalističkom metodom, sa  vjerom nema nikakve veze, jer što ti vidiš lijepim možda neko drugi smatra ružnim!

 

Allahu učini nas sljedbenicima Tvoga Šeri’ata, a ne daj da budemo od onih koji će novotarije u njega unositi; usmrti nas u Islamu i na Sunnetu Tvoga Poslanika s.a.w.s.. O Milostivi, Ti si Onaj koji je najmilosnii. Neka je salevat i selam na našeg Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe.

22.04.2008.

Banjaluka: 85 miliona KM za porušene džamije?

 Sudskim procesom koji se ovih dana intenzivira pred Osnovnim sudom u Banjaluci, Islamska zajednica BiH tražiće od Republike Srpske odštetu od 85 miliona KM za porušenih 14 banjalučkih džamija. 'Ono što je bitnije u ovom postupku osim te materijalne štete jeste da se od strane RS i grada Banjaluka prizna građansko-pravna odgovornost za rušenje 14 džamija u toku 93-će godine, kao i kontinuitet uklanjanja porušenih objekata koji su odvezeni na deponije otpada, te da je to organizovano od strane vlasti', naglašava Hrvačić, pravni zastupnik IZ pred banjalučkim sudom. 

Sudskim procesom koji se ovih dana intenzivira pred Osnovnim sudom u Banjaluci, Islamska zajednica BiH tražiće od Republike Srpske odštetu od 85 miliona KM za porušenih 14 banjalučkih džamija. Potvrdio je ovo Esad Hrvačić, pravni zastupnik IZ pred banjalučkim sudom. Sve džamije srušene su tokom 1993.godine, kada na području grada nije bilo borbenih dejstava, i namjera Islamske zajednice je da dokaže krivicu i odgovornost vlast RS za ova rušenja. Prema riječima Hrvačića, sudu je priloženo stotinjak pisanih dokaza a postoji i dosta svjedoka rušenja koji će se pojaviti na suđenju, za koje su održana tek tri ročišta. Materijalna strana presude je bitna ali najbitnija je odgovornost, naglašava on.

'Ono što je bitnije u ovom postupku osim te materijalne štete jeste da se od strane RS i grada Banjaluka prizna građansko-pravna odgovornost za rušenje 14 džamija u toku 93-će godine, kao i kontinuitet uklanjanja porušenih objekata koji su odvezeni na deponije otpada, te da je to organizovano od strane vlasti', naglašava Hrvačić.

Dokazi koje posjeduje Islamska zajednica uključuju i brojne dokumente-molbe putem kojih se mole banjalučke ratne vlasti da zaustave rušenje objekata, među kojima su i dva značajna kulturno-historijska objekta svjetskog ranga – džamije Ferhadija i Arnaudija.

Kontraargumenti odbrane svode se na to da je nakon počinjenog rušenja, vlast RS progonila NN osobe, ali da te osobe ni nakon 15 godina nikad nisu otkrivene.
Islamska zajednica zatražila je i vještačenje kako bi dokazala da su na lokalitetima Ramića i Karanovca deponirani ostaci miniranih džamija, te će i nalazi vještaka biti dokazni materijal.

Tužba protiv RS za rušenje džamija pred Osnovnim sudom u Banjaluci, inače, stoji više od pet godina a da sud nije našao za shodno da od 2000-te do danas pokrene postupak. Nakon što je IZ uložila apelaciju Ustavnom sudu BiH, banjalučkom sudu je naloženo da krajem 2006-te pokrene postupak. Novo ročište i vjerovatno nova procjena štete objekata koji su po mnogo čemu bili neprocjenjivi, održaće se u junu ove godine
07.04.2008.

"SUĐENJE NEMORALU"

Piše: Aida PIRANIĆ   
Halima je klanjala jaciju i molila Allaha da joj objasni zašto se ljudi zaljubljuju!       Nakon završenih obaveza pripremala se za spavanje.Najviše je voljela mekanu, svježe cvjetnim omekšivačima opranu ćebad. Da je imala novca kupila bi sve detrDžente i omekšivače za rublje koji postoje. Tako svježa i relaksirana nakon dova i šehadeta utonula je u bezbrižan san. A u snu, kao u filmu. Onaj ko je izmislio film možda je ideju dobio kroz ono što osjećamo u snovima.U svom snu je prisustvovala suđenju nemoralu. Optužena je bila preljubnica.Sudio je Allah, tužili meleki a branili šejtani.

Iza šejtanove strane se naziralo debelo staklo iza kojega se krila vječna vatra. Iza meleka su vrata svjetlosti koja vode u Džennetsku baštu.

Nakon razmatranja argumenata obje strane Allah će odlučiti što će sa prestupnicom.
                   -Optužena je noću odlazila ljubavniku varajući muža i porodicu kako ide da pazi teško oboljelu sestru. Pozivam njenu sestru da svjedoči! Reče melek tužilac.
                    - Opraštam svojoj sestri.Zaljubila se. Kratko reče njena  u  nuru okupana sestra.Kada je završila svjedočenje u pratnji meleka se uputila ka vratima svjetlosti koja vode u Dženetsku baštu  punu opojnog cvijeća. Boravak u vječnoj ljepoti je zaradila jer je živjela čisto i pošteno.
                     - Uvedite našeg svjedoka reče šejtan. Njihove straže uvedoše pojavu koja liči na sir kad ga miševi izgrickaju. ÄŒak još i gore!
                      - Ja sam radila što i ona sa istim momkom, ali sam prije nje prešla u ovaj svijet. Mene ste osudili ovako pa tražim da i ona bude osuđena kao ja.Å ejtanova straža je isprati kroz vrata kroz koja niko ne bi želio da prođe da zna što se krije iza njih.
                       - Uvedite optuženu!Reče melek tužilac.
 Dovedoše je a ona  uđe skrivajući pogled i pokušavajući da se sakrije iza toga skrivanja misleći da na ovom svijetu laži i prevare prolaze.
                       - Zakuni se da si govorila uvijek istinu!Da ćeš i sada govoriti samo istinu!
                       "Puji pike! Reče šejtan.Držeći palčeve! I smijući se hinjski!Kao šejtan!"
                       - Kunem se  da ću govoriti istinu i da sam je uvijek govorila i voljela. Reče ona onako kao što je govorila i na onom svijetu misleći da je niko ne vidi i ne čuje,da joj svi vjeruju.Kao što je mislila da su joj i na onom svijetu vjerovali.Ali je živjela i umrla u toj zabludi.Ostala je tamo priča o jednoj lažljivici. Čak su i laž nazvali po njoj. Ostala je izreka "Lažeš kao ..."
                       -Nijesam ja.To je bila moja rođaka.Ona je išla njemu uveče.Ja sam poštena žena.Reče ona i ne trepnu ali s onim kvarnim osmjehom kad se sjeti što je radila uveče.
                        - Dobro! Reče melek!
                        - Njoj se to sviđalo!HI-HI-HI! Iz očiju joj izvire želja da to radi!Iz osmjeha joj izbija potreba za tim!HA-HA-HA! Oči joj sijju kad pomisli na to!Reče šejtan!Zatraži da ga prati i sad kao što je do tad!
                        - Optužena!Da li si prestala to da radiš? Upita tužilac?
                        - Neću više nikad! Nikad!Ona reče tobože plačući!
                        -Ti si cijelog života mene slijedila!Nikad nijesi istinu pričala, ne pričaš je ni sad!
Uvijek si lagala!Lukavila! Ti si moja! Reče šejtan!
                        - Rasla je u siromašnoj kući pored oca alkoholičara i majke bolesne žene.Nikad nijesmo mi tu prilazili jer je tu gospodario šejtan.Samo starija sestra sa njim se borila.Njenu dušu smo mi osvojili.Rekoše meleki!
                        - Ona ide na moju stranu.Iza onih stakala.Džehenem suze lije za njom. Ona voli da pije tečnost iz polnog organa i piće cijelu vječnost! Izričit je šejtan!

                            -Jesi li kad učinila dobro djelo radi dobrote a ne lukavstva!?Upita je melek.
                               Čutala je! kroz glavu joj je prolazilo sve što je radila ali uvijek sa dozom laži i prevara!
                              -Kad ste svi rekli svoje Ja moram postupiti pravedno. Osuđujem je na Džehenem! Da radi ono što je radila na onom svijetu.Piće tečnost iz polnih organa rugoba!Å ejtanska straža je preuzela i odvede je u vječnu vatrenu tamnicu!Otimala se.Lupala po staklima!
                                 Djevojka koju je klevetala da je ona bila sa tim muškarcem a koja je i dalje nevina kleknu pred Stvoritelja i zamoli za grešnicu!
                                  -Praštam joj sve.Gospodaru moj! Nemoj je baciti u vatru!Reče ona plačući.
                                  -Hoće!Ona je moja!Kategoričan je šejtan!
                                  -Ona mora u vatru!Ja moram da budem pravedan.Ne moli me za  nevjernike! Reče joj Allah!
                                   Preljubnica je i dalje lupala.Nije joj se svidjelo da pije užasnu tečnost iz polnog organa rugoba.To joj se svidjalo dok je radila ljepotanu na onom svijetu.Lupala je i lupala.Straža je bacila u vatru.
                                   Bog je pravedan.Ono što ne prašta jednoj ne može da prašta drugoj strani!                           
                                   Jedna djevojka je plakala zbog vječne sudbine jedne lažljive preljubnice! Ostalo je samo da opominje druge da ne bi završile kao ona! I sve koje su bile slične njoj!
                                   Halima se probudila iz toga sna i shvatila odgovor na postavljeno pitanje o zaljubljivanju!                 
                                   Na svijetu se za ljudske duše bore meleki i šejtani. Ako se zaljubimo u meleka idemo u Džennet ako pak u šejtana u Džehenem.

07.04.2008.

Ilahijom protiv temeljnih vjerskih istina!?

 Piše: Mr. Semir Imamović
Ovih dana sam, pretražujući islamske web stranice, naišao na jedan veoma interesantan detalj. Riječ je o video ilahiji na engleskom jeziku koja, uz emotivan i impresivan vizuelni prikaz, govori o muslimanskim stradanjima i patnjama i moralnom sunovratu čovječanstva. Ilahija nosi naslov ''Intercession'' / ''Šefat'' (zauzimanje). Prvi dojam koji, površno viđen sadržaj, stvara kod čovjeka jeste navala emocija, koje je obično u takvoj situaciji teško kontrolirati, a odmah zatim izraz hvale i poštovanja prema onima koji izradom i plasiranjem ovakvog materijala žele uzeti učešća u islamskom misionarskom radu i dostavljanju istine ljudima.

Tek pošto se detaljnije upoznamo sa tekstom ilahije, zapazit ćemo, na opće zaprepaštenje, da je ona od početka do kraja prožeta sadržajima koji su u najmanju ruku diskutabilni, a što je gore i opasnije od toga jeste da ti sadržaji kolidiraju sa nekim općepoznatim islamskim principima, kao što je princip zabrane pridruživanja druga ili partnera Allahu, dželle šanuhu, u molbama, dovama, traženju pomoći, šefata i slično. Da se na radi o pretjerivanju u ocjeni, nego o stvarnom kvalitetu ilahije, dokaz su njeni refreni: ''Ya Resoulallah hear our plea'' / ''O Allahov Poslaniče, poslušaj našu molbu'' i ''O Božiji Poslaniče, zamoli Svemogućeg za Njegovu milost, blagoslov i jedinstvo.'' I jednim i drugim refrenom traži se Poslanikov šefat (zauzimanje) kod Allaha, dželle šanuhu, nakon njegove smrti, što se u islamskoj doktrini smatra strogo zabranjenim činom. Evo šta je rekao jedan od najvećih poznavatelja islamske doktrine (akide) u novije vrijeme, Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn El-Baz, kada je u radioprogramu ''Nurun ale-d-derbi'' / ''Svjetlost na putu'' upitan o traženju šefata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih mrtvih osoba: ''Traženje zagovaranja (šefata) od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih mrtvih osoba, nije dozvoljeno.

Islamski učenjaci takav postupak ubrajaju u djela velikog širka, jer onaj kome se upućuje zahtjev za šefatom, nakon njegove smrti, ne posjeduje takve mogućnosti, što znači da se od njega traži ono što ne posjeduje. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: Reci: 'Niko ne može bez Njegove volje posredovati.' (Ez-Zumer, 44.) Šefat je isključivo Allahova, dželle šanuhu, nadležnost, dok Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i drugi mrtvi ljudi, nakon smrti, nemaju nikakvih ingerencija nad šefatom, dovom (molbom) niti bilo čime drugim, na što aludiraju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: 'Kada čovjek umre, prestaju njegova dobra djela, osim u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja koje je iza sebe ostavio i čestitog djeteta, koje će za njega upućivati dovu.' Jedino što je utemeljeno u vezi sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da do njega dolaze salavati koje učimo: 'Donosite salavat na mene, jer vaši salavati će doprijeti do mene gdje god da se nalazite.' Hadis koji kaže da se Poslaniku predočavaju naša djela i da on, za ona koja su dobra, zahvali Allahu, dželle šanuhu, a za loša moli oprosta od Allaha, nije vjerodostojan, a da i jeste vjerodostojan, njime se uopće ne implicira traženje šefata od njega. Prema tome, traženje od mrtvaca onoga što on ne posjeduje veliki je širk, kao što je veliki širk (idolatrija) da od njega tražimo izlječenje bolesnika, pobjedu nad neprijateljem i slično tome.'' (Pogledaj: www.binbaz.org.sa/mat/9796)


Nažalost, nije ovo ni prva ni posljednja ilahija ovakvog sadržaja. Svjedoci smo u posljednje vrijeme ekspanzije ilahija u kojima se otvoreno doziva Poslanik, upućuju mu se razne molbe i zahtjevi, a u nekima se od njega traži pomoć, kao što je u slučaju ilahije ''Gavsi, ja Resulallah'' / ''Pomozi mi, Allahov Poslaniče''. Ono što me posebno iznenadilo jeste da se jedna ovakva ilahija reklamira na stranicama, koje, koliko sam upoznat, nikada nisu objavile nešto slično, niti se u okviru njihove bogate ponude takvo nešto moglo naći. Pretpostavljam da je u pitanju klasični previd, do kojeg je došlo ili zbog neobraćanja pažnje na sadržaj ili nepoznavanja iznesenog šerijatskog stava. Bilo kako bilo, opreznosti i savjetovanja nikada naodmet, pogotovo u ovako osjetljivim stvarima, koje čovjeku, umjesto Božijeg blagoslova i nagrade, mogu donijeti Božiju srdžbu i kaznu. Paradoksalno je da se ummet Poslanika, čija je misija počela i završila pozivom u čisti monoteizam (tevhid), koji je na tom putu prošao najteža iskušenja i koji je za svoga života osudio djela koja u sebi imaju i najmanju primjesu idolatrije, obraća upravo njemu radi otklanjanja raznih vrsta nedaća i zala.

07.04.2008.

Nakon filma „Fitna“ Geerta Wildersa

 Kadrovi zla
Wildersov 15-minutni film brzo je skinut s britanskog porta la, ali je nastavio da živi i svoju misiju mržnje izvršava na drugim internetskim stranicama Otrovni Wildersov film “Fitna”, što na arapskom jeziku znači i „nesloga“ ili „rasprava“, mogao se na britanskom portalu Live Leak.com   gledati samo nepuni dan, od četvrtka uvečer do petka poslije podne. Tko je već u petak uvečer kliknuo na LiveLeak internet-adresu, zatekao je samo objašnjenje da je prikazivanje filma skinuto sa servera zbog masovnih prijetnji. „To je žalostan dan zaslobodu mišljenja, ali sigurnost naših suradnika ima prednost“, objasnili su vlasnici portala. Wildersov 15-minutni film nastavlja, nažalost, da živi sopstveni život i da izvršava svoju zlokobnu misiju. Misiju mržnje. On se, naime, već može vidjeti na brojnim drugim internet-stranicama. Uostalom, tako je to sa internetom, ovakvo što se u pravilu više ne može kontrolirati kada jednom bude „obješeno“ na neki portal. U ovom slučaju je sjeme zla posijano, a o posljedicama će se tek čuti.

Da se, pak, ovdje ne radi o „slobodi mišljenja“, nego u ugrožavanju i slobode mišljenja i religijskih i drugih sloboda, kazali su tijekom proteklih dana i generalni tajnik Ujedinjenih naroda i predsjednik Komisije Evropske unije, da spomenemo samo njih, kao i nebrojeni drugi odgovorni ljudi i u zapadnom i u islamskom svijetu. Nesumnjivo, najpogubnije u Wildersvom filmu je stoprocentno izjednačavanje islama i Kur'ana i nasilja. Da je priča veoma kompleksna, ne treba ni spominjati. Nedavno je na jednom sajmu knjiga u Bruxellesu objavljena knjiga „Bolni stihovi“, u kojoj je pokazano da problematičnih mjesta, što se tiče odnosa vjere i nasilja, ima ne samo u Kur'anu nego i Tori i Bibliji. U svakom slučaju, više je od bezobrazluka pripisivati samo islamu i Kur'anu ono što mu pripisuju političari i kvaziautori poput GeertaWildersa. „Mi takav pristup odbijamo“, izjavio je demokršćanski nizozemski premijer Jan Peter Balkenen de. Protesti u islamskom svijetu se, pak, tek zahuktavaju. No, možda i ne bude reprize nemira i nereda koji su u islamskom svijetu bili organizirani povodom objavljivanja karikatura u Jyllan ds-Postenu prije dvije godine. Naime, ovaj put evropski, u prvom redu nizozemski muslimani pozivaju na smirenost i razum - sabur. Izgleda, međutim, da su zapadnoe - evropski muslimani odahnuli kada su vidjeli film, za kojeg su mislili da je – mnogo gori i opasniji, što je potvrdio i prvi čo vjek Marokanskog nacionalnog savjeta u Nizozemskoj. Reakcije su stigle i iz Udruženja nizozemskih muslimana. Ova organizacija je, naime, već pokrenula tužbu pred nadležnim sudom, kojom zahtijeva 50.000 eura kazne za Geerta Wildersa za svaki dan koliko bude prikazivan njegov film na internetu. Osim toga, u tužbi se traži po 5.000 eura za svako verbalno omalovažavanje islama, a takvih ataka na islam je Wilders u proteklih nekoliko godina učinio na desetine. Flm više govori o Wildersu nego o Kur'anu“, ocijenio je profesor Maurits Berger s nizozemskog sveučilišta Leiden. Zaista, film Geerta Wildersa „Fitna“ predstavlja u biti petnaest minuta mržnje prema islamu jer se sve vrijeme njegova trajanja smjenjuju užasne slike i poruke u kombinaciji sa ajetima iz Kur'ana. Film počinje i završava objavljivanjem karikatura poslanika (s.a.v.s.) Muhameda, a na kraju filma, kada se očekivaloWildersovo najavljeno cijepanje Kur'ana, ide tekstualna obavijest da se kod iscijepane stranice radilo o telefonskom imeniku. Potom slijedi poruka: „Nije moja stvar, nego muslimana da pocijepaju stranice iz Kur'ana koje siju mržnju“!


Ovo je, pak, već čista patologija, koja je, međutim, vrlo brzo izazvala reakcije u nizozemskom društvu koje je autor filma i očekivao. Naime, partija poslanika Geerta Wildersa (45) je u međuvremenu zahtijevala stop za useljavanje muslimana, kao i zabranu Kur'ana, što joj je bukvalno preko noći donijelo duplo veću popularnost, na što upućuju i neke ankete koje govore da bi danas, u slučaju izbora, ta stranka u parlamentu u Den Haagu udvostručila sadašnji broj od devet poslanika. Geert Wilders – koga su nizozemski novinari Wildersa prošle godine proglasili za političara godine u Nizozemskoj – sada živi u strahu i pod režimom „osobne zaštite“. Svake noći spava na drugom mjestu u pratnji tjelohranitelja, suprugu viđa svake dvije nedjelje, ali i dalje uporno brani objavljivanje filma “Fitna”. Ovaj je film, veli Wilders, „posljednje upozorenje Zapadu. Radi se o tome hoće li naša djeca naslijediti slobodu, ili će se naša sloboda utopiti u multikulturalnu baruštinu“. I slijepcu je, dakle, jasno o kakvom  se političaru i čovjeku, defacto neonacističkom fanatiku radi. Za to ga i upoređuju s Vojislavom Šešeljom, koji je, sada u zatvoru u Schevenigenu, danas Wildersov komšija. Politički vrh u Nizozemskoj u  načelu osuđuje Wildersovo drsko skrnavljenje islama i Kur'ana, ali nema petlje da nešto i poduzme protiv „nizozemskog Šešelja“. Pod izlikom kako bi to, navodno, bio „prestup protiv slobode mišljenja“, može da se skriva mnogo toga. Naime, i iz aviona se vidi kako se zapravo u filmu „Fitna“ radi o zlorabljivanju slobode mišljenja, konkretnom ugrožavanju ljepote suživota u 16-milijunskom nizozemskom društvu, u kojemu je mjesto našlo i gotovo milijun muslimana.

31.01.2008.

Definicija proživljenja i oživljavanja

ImagePod proživljenjem se podrazumjeva povratak duša u tijela i oživljavanje robova na Dan povratka. Oživljavanje ima isto značenje kao i proživljenje. Kad Allah, dž. Š., htjedne da nastupi proživljenje, naredit će Israfilu da puhne u rog i duše će se vratiti u tijela i ljudi će ustati radi Gospodara svijetova: „I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje Allah bude odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će odjednom ustati i čekati“ (Ez-Zumer, 68.).Allah, dž.š., opisuje nam taj čudnovati prizor prilikom proživljenja, pa kaže:

„I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći: 'Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?'-Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili! Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti“ (Ja Sin, 51.).
Iz nekih hadisa saznajemo da će se prije drugog puhanjau rog dogoditi spuštanje kiše sa neba pomoću koje će niknuti tijela robova. U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Abdullaha ibn Amra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Zatim će se puhnuti u rog tako da nema nikog ko ga čuje, a da neće pogledom tražiti odakle dolazi taj zvuk“. Prvi koji će to čuti je čovjek koji će praviti vrelo za svoju devu. Kaže: „Pa će umrijeti on i pomrijet će ostali ljudi. Zatim će Allah spustiti kišu u vidu rose (ili je rekao poput sperme- Nu'man, prenosilac hadisa nije siguran koje od ove dvije stvari je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s.), pomoću koje će niknuti ljudska tijela, a zatim će se puhnuti u rog po drugi put i ljudi će odjednom ustati i čekati“.
Nicanje ljudskih tijela nakon što Allah, dž.š., spusti kišu bit će slično nicanju biljki iz zemlje kad se na nju spusti kiša sa zemaljskog neba. Zato Allah, dž.š., često u Kur'anu kao primjer oživljavanje zemlje i nicanje biljaka nakon spuštanja kiše. Uzvišeni kaže:
„On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvome predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se!“ (El-A'raf, 57.).
A na drugom mjestu veli:
„Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake,  aMi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo koja je mrtva bila; takvo će biti oživljenje“ (Fatir, 9.).
U oba ajeta se kaže: „Isto ćemo tako mrtve oživjeti“ i „Takvo će biti oživljenje“, što ukazuje na sličnost povratka duša u tijela i nicanja iz zemlje nakon što Allah, dž.š., spusti kišu. Zanmo da se biljka sastoji od sitnog zrnevlja koje je smješteno u zemlji, i kad se na njeg spusti kiša, život se pokrene, klica probije zemlju i stablo se protegne prema nebu i postane zelena biljka. Na Sudnjem danu jedini dio čovjekovog tijela koji će postojati jeste sićušna kost koja će, kad do nje dopre voda, niknuti iz zemlje poput trave. Ta kost je repna kost (repnjača), a nalazi se na donjem dijelu kičme. U Sahihu Buharije i Muslima se bilježi hadis od Ebu Hurejre, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Između dva puhanja u rog će proći četrdeset. Zatim će Allah, dž.š., spustiti sa neba kišu i ljudi će niknuti iz zemlje poput bilja. Od čovjekovog tijela neće ostati ništa a da neće struhnuti osim jedne kosti-repne kosti, iz koje će niknuti ljudi na Sudnjem danu“. Muslim bilježi drugu predaju o istom pitanju u kojoj stoji: „Čovjek u sebi ima jednu kost koja nikada ne struhne, a iz nje će niknuti na sudnjem danu“. Ashabi upitaše: „A koja je to kost Allahov Poslaniče?“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Repnjača“.
U drugoj predaji u Malikovom Muvettau, Sunenima Ebu Davuda i Nesaije se bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki dio čovjeka struhne u zemlji osim repne kosti. Od nje je čovjek stvoren i iz nje će ponovo niknuti“. U vjerodostojnim hadisima stoji da tijela vjerovjesnika, a.s., ne truhnu i nestaju, ako što je slučaj sa tijelima ostalih Allahovih robova. U hadisu koji prenosi Ebu Davud, a za koji Ibn Huzejme kaže da ej vjerodostojan, Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah, dž.š., zabranio je zemlji da jede tijela vjerovjesnika“.
Sulejman El-Eškar, Sudnji dan

31.01.2008.

Neosekularizam

 

Image
Tekstovi
Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salawat i selam na najplemenitijeg vjerovjesnika i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe.

Kaže Uzvišeni Gospodar:

ثُم أَنتُمْ هَؤُلاء تَقْتُلُونَ أَنفُسَكُمْ وَتُخْرِجُونَ فَرِيقاً مِّنكُم مِّن دِيَارِهِمْ تَظَاهَرُونَ عَلَيْهِم بِالإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ وَإِن يَأتُوكُمْ أُسَارَى تُفَادُوهُمْ وَهُوَ مُحَرَّمٌ عَلَيْكُمْ إِخْرَاجُهُمْ أَفَتُؤْمِنُونَ بِبَعْضِ الْكِتَابِ وَتَكْفُرُونَ بِبَعْضٍ فَمَا جَزَاء مَن يَفْعَلُ ذَلِكَ مِنكُمْ إِلاَّ خِزْيٌ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيَوْمَ الْقِيَامَةِ يُرَدُّونَ إِلَى أَشَدِّ الْعَذَابِ وَمَا اللّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ

"Zar u jedan dio knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Pa ima li kazne za onog koji tako radi do poniženja na ovom svijetu, a na Sudnjem danu biće stavljeni na najteže muke. A Allah motri na ono što radite." (Al-Baqara, 85.)

Ovo upozorenje je objavljeno jevrejima koji su uzimali od Allahove knjige ono što je odgovaralo njihovim prohtjevima a odbacivali ono što im nije odgovaralo. Takođe se odnosi i na sve druge koji tako rade pripisivali se jevrejima ili bilo kom drugom narodu, ili bilo kojoj vjeri. Odnosi se čak i na one koji se pripisuju Islamu pa makar se nazivali islamskim misionarima ili islamskim doktorima magistrima profesorima i dr. Svi su obuhvaćeni ovim govorom. Usulsko pravilo glasi ''Poenta je u općenitosti teksta ne u posebnosti povoda zbog kojeg je objavljen.''   

Posebno danas ćete naći među ovim posljednjim one koji su veoma žestoki kada su u pitanju pojedina šerijatska pitanja. Raspravljaju danima i noćima, pišu knjige i članke, uzimaju na osnovu tih pitanja titule, ali kada su u pitanju šerijatska pitanja koja ne odgovaraju njihovim prohtjevima odbacuju ih iza leđa i prave se mutavi. I još gore od toga, neki su se drznuli da te svoje pokvarene prohtjeve dokažu ne birajući sredstva. Čas se služe  lažima na Allahove poslanike, čas se služe lažima na ashabe, čas na ulemu ehli sunneta, samo da bi dokazali svoju zabludu.

Jedno od pitanja koje pokušavaju iskriviti i sakriti od ljudi jeste pitanje suđenja po Allahovom zakonu. Kada su u pitanju abdest, namaz post i drugi propisi, koji ne smetaju tagutima među vlastodršcima, prihvataju dokaze iz Kur'ana i sunneta. Znaju se oni okomiti na obožavaoce kaburova i njima sličnim mušricima van svoje zemje, ali kada su po srijedi domaći obožavaoci turbeta i mušrici koji će im dati platu onda se sve vraća na mudrost i korist (maslehu kako oni kažu).

Kada naiđu na Allahov govor:

كَانَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً فَبَعَثَ اللّهُ النَّبِيِّينَ مُبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ وَأَنزَلَ مَعَهُمُ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ لِيَحْكُمَ بَيْنَ النَّاسِ فِيمَا اخْتَلَفُواْ فِيهِ وَمَا اخْتَلَفَ فِيهِ إِلاَّ الَّذِينَ أُوتُوهُ مِن بَعْدِ مَا جَاءتْهُمُ الْبَيِّنَاتُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ فَهَدَى اللّهُ الَّذِينَ آمَنُواْ لِمَا اخْتَلَفُواْ فِيهِ مِنَ الْحَقِّ بِإِذْنِهِ وَاللّهُ يَهْدِي مَن يَشَاء إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

"I po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu bi se oni razišli." (Al-Baqara, 213.) 

 َا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ وَأُوْلِي الأَمْرِ مِنكُمْ فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

"A ako se u nečem ne složite, vratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (An-Nisa', 59.) 

Oni postupaju isto kao što su postupili licemjeri u vrijeme Allahovog Poslanika, koji su  obavljali namaz sa Allahovim Poslanikom (po sunnetu) i govorili da imaju ispravno vjerovanje, da vjeruju u Allaha i objavljene knjige.

Allah je razotkrio njihove spletke kao i spletke onih koji ih slijede među dajiama prof. Mr. Dr. dr. i kaže:


وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْاْ إِلَى مَا أَنزَلَ اللّهُ وَإِلَى الرَّسُولِ رَأَيْتَ الْمُنَافِقِينَ يَصُدُّونَ عَنكَ صُدُودًا
فَكَيْفَ إِذَا أَصَابَتْهُم مُّصِيبَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ ثُمَّ جَآؤُوكَ يَحْلِفُونَ بِاللّهِ إِنْ أَرَدْنَا إِلاَّ إِحْسَانًا وَتَوْفِيقًا
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُواْ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنزِلَ مِن قَبْلِكَ يُرِيدُونَ أَن يَتَحَاكَمُواْ إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُواْ أَن يَكْفُرُواْ بِهِ وَيُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُضِلَّهُمْ ضَلاَلاً بَعِيدًا

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, žele da im se pred tagutom sudi a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u daleku zabludu odvede. Kad im se kaže: "Prihvatite ono Što Allah objavljuje, i Poslanika!" Vidiš licemjerje kako se od tebe sasvim okreću. A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesreća, pa ti dođu kunući se Allahom: "Nismo željeli ništa osim dobročinstvo i slogu." (An-Nisa', 60.-62.)

Ovo nije ništa drugo do čisti sekularizam. Bogu božije a caru carevo, da nas Allah sačuva. Vjeru su ograničili samo na džamije i tu idu do u tančine, a u isto vrijeme zagovaraju ulazak u parlamente i priznaju džahilijetske sudove i pozivaju u pokornost tagutima. U džamijama priznaju jednog gospodara a van džamija druge gospodare. U džamijama je jedan zakonodavac a vani drugi. U džamijama jedna sveta knjiga a vani druga (ustav). I to sve pod izgovorom "Nismo željeli ništa osim dobročinstvo i slogu."

 وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ
أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَكِن لاَّ يَشْعُرُونَ
"Kada im se kaže: "Ne širite nered na zemlji." Odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo." Zar?! A uistinu oni nered siju ali ne opažaju."
(Al-Baqara, 11.,12.)

أَفَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللّهِ حُكْمًا لِّقَوْمٍ يُوقِنُونَ

"Zar oni traže da im se kao u džahijetsko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje" (Al-Ma'ida, 50.)

Sud i zakon mogu biti islamski, ili džahilijetski (paganski), treći nema. Zakonodavac je samo Jedan, koji nema sudruga. Stoga ih pitamo kao što je Jusuf,  alejhi selam, pitao svoje drugove u tamnici:

 يَا صَاحِبَيِ السِّجْنِ أَأَرْبَابٌ مُّتَفَرِّقُونَ خَيْرٌ أَمِ اللّهُ الْوَاحِدُ الْقَهَّارُ

"Da li su bolji raznorazni gospodari ili Allah, Jedini i Svemogući." (Yusuf, 39.)

Nego i Jusufa  optužiše da nije sudio po Allahovom zakonu iznoseći na njega očitu potvoru, Allah ih ponizio, a sam Jusuf, alejhi selam, kaže:

  مَا تَعْبُدُونَ مِن دُونِهِ إِلاَّ أَسْمَاء سَمَّيْتُمُوهَا أَنتُمْ وَآبَآؤُكُم مَّا أَنزَلَ اللّهُ بِهَا مِن سُلْطَانٍ إِنِ الْحُكْمُ إِلاَّ لِلّهِ أَمَرَ أَلاَّ تَعْبُدُواْ إِلاَّ إِيَّاهُ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لاَ يَعْلَمُونَ

"Sud pripada samo Allahu, a On je naredio da ne obožavate nikog osim Njega to je jedino ispravna vjera." (Yusuf, 40.)

Zar oni misle da je Jusuf bio dvoličan kao i oni, pa jedno govorio a drugo radio? Kako je jadno to što dokazuju.

Ostavite se taguta i njihovih prljavih zakona, oni vam nikakva dobra neće donijeti i nemojte ih uzimati za zaštitnike! Kaže Uzvišeni:

اللّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُواْ يُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّوُرِ وَالَّذِينَ كَفَرُواْ أَوْلِيَآؤُهُمُ الطَّاغُوتُ يُخْرِجُونَهُم مِّنَ النُّورِ إِلَى الظُّلُمَاتِ أُوْلَئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

"Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su taguti i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici vatre i u njoj će vječno ostati."
(Al-Baqara, 257.)

Zar da zbog sitnih dunjalučkih koristi okrećete leđa Allahovim zakonima, a čitav ovaj dunjaluk kod Allaha ne vrijedi ni koliko krilo komarca. Zar niste čuli Allahove riječi:

 الَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنْ أَمْرِهِ أَن تُصِيبَهُمْ فِتْنَةٌ أَوْ يُصِيبَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (An-Nur, 63.)

Kako možete sjediti u skupštiskim klupama sa onima koji su ohalalili širk i kufr, koji ne prave razliku između vjernika i idolopoklonika, koji su ohalalili blud, alkohol i ostale velike grijehe, koji su sakupili devet stvari koje poništavaju Islam prije nego su ušli u skupštine. Smijete li im makar spomenuti ili dati prijedlog da uvedu Allahov zakon i da po njemu sude? Ne smijete i nećete, jer da ste htjeli Allahov zakon ne biste radili to što radite!

  وَلِلَّهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَا يَعْلَمُونَ

"A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju." (Al-Munafiqun, 8.) 

Na kraju podsjećam sve na govor Ibni Tejmijje, rahmetullahi alejhi:

"Islam predstavlja predanost jedino Allahu. Pa ko se preda Njemu i nekom drugom postao je mušrik, a ko Mu se ne preda postao je oholnik u ibadetu i mušrik, a onaj ko se oholi u ibadetu je kafir. Predanost Njemu jedinom znači ibadet samo Njemu i pokornost samo Njemu." (Fetava, 3/91.)

 

A naša posljednja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svjetova. 

Ebu Safija


<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
12085

Powered by Blogger.ba